Ma moraš biti presvjedočen u svom srcu da Te Gospod silno ljubi, da bi počeo da razumiješ stvari u životu, da te oskudice i to što čekaš je više znak tvoje nespremnosti da primiš, nego Božjeg uskraćivanja, pa zar On koji ti je čak i Svoga Sina dao da pogine mjesto tebe, zar jen do Njega, zar je On taj koji nam nešto uskraćuje i koji je škrt.
Onaj ko upozna Boga, iskustveno i Njegov ljubazni karakter, tek počinje da shvata da je izazov u našem pokajanju, odnosno preispitivanju. Ljubav Božja u Hristu je najdublji uvid, jer tek tada razabiraš stvari koje stoje nezavršene oko tebe, koliko toga je neophodno da uradiš na sebi i svom vinogradu, koliko toga ima da naučiš da bi se osposobio i pripremio da primiš. Kako treba da poravanaš staze, da sve što je visoko da se spusti, a što je poniženo da se povisi, da bi mogla proći Slava Božja. Da se na to odnosi ona Riječ: "Pripremimo put Gospodnji", odnosno to je sve ono što je neophodno danas, u hitnji, da učinimo, jer je Dan Gospodnji kao lopov, doći će iznenada, doći će po noći. Tada, u taj dan, kada krenu da se pune naćve i mreže, neće se kidati kao one Petrove, niti čamci potanjati jer nijesu bili spremni za veliki ulov.
Zato, umjesto što jadikuješ na Boga, počni da se spreman i budi budan, u tome je sva mudrost. Ne čekamo mi na Boga, nego je On sve vrijeme čekao na nas, jer nije Njegova ruka okraćala da spasi, iscijeli i oslobodi, nego su se grijesi naši nagomilali i udaljili nas od Njega.
Pokajmo se, jer se približi Carstvo Nebesko.
