Na putu duhovnog rasta, najvažnije lekcija je naučiti davati.
Međutim, čim se u to krene, otvara se cijela jedna paleta novih izazova za bogotražitelja. A to je pitanje naučiti KAKO PRIMATI, jer kao što Pismo svjedoči "ne možemo dati ono što nemamo", ili "što imamo a što nijesmo primili"...
Ako za davanje treba ljubavi, milosrđa i vjera, toliko više za primanje je potrebno i strpljenja, nade i pouzdanja. Ne možeš voljeti, ako nijesi svjestan da si voljen, da si vrijedan i da si dijete Božje koje polaže pravo na Očevo naslijeđe, odnosno kraljevstvo.
Da naučiš ne samo kako biti prosjak, nego kako biti sin, i kako u sinovskom pouzdanju dolaziti u dan svoje potrebe ali i potrebe drugih, kod Oca koji te bezuslovno voli, koji je izobilan u Svojem davanju i koji te nikad neće odbaciti i prezreti. Pa nema veće sreće za Boga Oca, nego vidjeti zrelog i saomsvjesnog sina, koji je naučio kako primati i kako raspolagati i djelovati sa blagoslovom koji mu se daje. U tome je duhovni rast, i u tome je tajna davanja, u PRIMANJU. Za to je potreban snažan karakter i moralni integritet, bez toga Bog neće da nam daje, da nas davanje ne bi upropastilo.
