STABILNOST KAO KAPITAL

Izborna kampanja je počela. Kritika je usmjerena na nesmjenjivost DPS koji samostalno ili u različitim koalicijama neprekidno vrši vlast više od dvije decenije. I nije to smo sada, već je tako godinama. Ali, opozicija kritikujući tu činjenicu ulazi u dvije logičke zamke: prava, krive vlast što ostvaruje izborne pobjede, a neki drskiji krive direktno narod, nazivajući nas „stokom“ koja „dobija ono što zaslužuje“, uopšte ne sagledavajući u svemu tome ličnu odgovornost za poraze. Druga zamka je, potencirajući činjenicu o dvadesetogodišnjoj vladavini stvaraju neki infantilni osjećaj da im sad kontinuirani porazi daju pravo na izbornu pobjedu u stilu „daj i meni jedan krug, dosta si ti vozio“. Lideri obje vladajuće partije kažu da su svjesni da nesmjenjivost vlasti nije dobra za razvoj mlade crnogorske demokratije, ali poručuju da je opoziciji za pobjedu potrebno mnogo više od pomenute jadikovke. Od malena sam imao neki čudan osjećaj za pravdu, koji me nagonio da branim nekog ili nešto što svi krenu da „pljuju“ i kritikuju. Pa tako i sad kad evo svi kritikuju, želim da ukažem na prednost postojeće političke situacije u Crnoj Gori. Dok sam jedno vrijeme učestvovao u regulatornoj reformi, poznatijom pod nazivom „Giljotina propisa“ (kojoj se izgleda ne zna sudbina) bio sam u kontaktu sa mnogim ekspertima koji su vodili slične reforme u regionu i svijetu, osjetio sam bitnu stvar koja je relativizovala domete takvih projekata kojima su uklanjane suvišne i skupe procedure, odnosno biznis barijere za investitore. Sjećam se da je u to vrijeme Makedonija bila „šampion reformi“, popravila je za nekih 40 mjesta poziciju na rang listi Svjetske banke u lakoći poslovanja, a ipak u istoj godini doživjela pad direktnih stranih investicija za preko trećinu. Pitao sam se zapanjen, o čemu se radi? Da bih ovo objasnio, najbolje je da prepričam lični primjer, kada je jedna zapadno-evropska kompanija, koja koristi najsavremiju tehnologiju za tretman čvrstog otpada, došla u Crnu Goru da ispituje mogućnosti ulaganja. Obavila je niz sastanaka na visokom nivou u državnim organima i lokalnoj samoupravi. Vlasnik kompanije je zatim otišao i u svoju ambasadu (radi se o jednoj vodećoj zapadnoevropskoj državi), da lično od ambasadora i konzula dobije potpuniju i objektivniju sliku o ekonomskom i ukupnom ambijentu. Iznenadilo me je kad sam čuo kakav je savjet i mišljenje od svoga ambasadora dobio ovaj strani investitor: „Najveća prednost Crne Gore u odnosu na sve zemlje u okruženju, nije ni „poreski raj“ o kojem pričaju, niti uklanjanje nekih nepotrenih procedura i biznis barijera, niti prirodna bogatstva, niti razvijeno tržište, niti povoljne cijene nekretnina … Već je to POLITIČKA STABILNOST. Eto, ono što mi u Crnoj Gori kritikujemo na sva usta i doživljavamo kao kakvu pošast, prema mišljenjima onih koji gledaju izvana na nas, je najveća komparativna prednost i u odnosu na Makedoniju o kojoj sam pričao i sve druge zemlje u ovom regionu. Krupni kapital danas više pokreće ova naša politička stabilnost, nego neki izazov brzog profita u poreskom raju. Mi ne možemo ni da pojmimo koliko nam je ova činjenica donijela prednosti u prethodnom periodu i koliko nam je olakšala i ubrzala put ka Evropskoj uniji. Jer, zbog stabilne vlasti mogli smo brzo i efikasno da usvajamo sve zakone koji su od nas tražili ovi procesi. To mi je rekao sad već bivši ministar srpske vlade, kada sam mu govorio o dostignućima naših reformi u oblasti javne uprave i smanjenja administracije. Gotovo sa sjetom je pričao o svim propalim inicijativama koje nijesu mogle da prođu „unutar koaliciona usaglašavanja“ dvanaest partija koje su u tom momentu sačinjavale njegovu vladu. Bilo kako bilo mi ulazimo u još jedan izborni proces sa kapitalom političke stabilnosti koja je garant stranih investicija, da li zahvaljući vlasti ili opoziciji, manje je bitno.