понедељак, 13. август 2012.

ANTIRUSKA HISTERIJA

Sticajem okolnosti protekle nedjelje je izbila na vidjelo jedna interesantna teza o antiruskoj histeriji u Crnoj Gori. Bila je povod za unutar opoziciona razračunavanja. Tezu je promovisao predstavnik SNP-a gdin Vojinović na kongresu Jedinstvene Rusije u Moskvi, što je bio povod da poslanik PZP-a gdin Pavlović osudi SNP za antidržavnu, antievropsku i antinarodnu politiku i osudio je „Milićev i Damjanovićev dio SNP“ za tajnu koaliciju sa DPS-om i spregu kako bi se omogućila „mafijašima iz KAP-a pljačka narodne imovine“ i tako dalje i tome slično. Možda nekog i čudi ovako snažna reakcija na jednu političku izjavu o našim pogrešnim stavovima prema Rusiji, ali meni se čini potpuno logičnom poslije višegodišnje negativne kampanje koja se vodi protiv ruskih investitora od strane dijela medija i nekih političara u opoziciji ali i na vlasti. Mi smo očigledno prešli daleki put i napravili zaokret od „Majke Rusije“ koja je bila istorijski saveznik Crne Gore kroz vjekove, do nekih današnjih „proevropskih“ snaga koji hoće predstaviti Rusiju kao nekakvu zemlju tajkuna i sumnjivog kapitala. Nekakvu Rusiju kojoj sada Crna Gora dođe kao kakva „hemijska čistiona za pranje novca“. Naslušali smo se i načitali političkih izjava, ekskluzivnih tekstova i nakaradnih karikatura o tom „pranju“ koje su izgleda samo uspjeli da proizvedu jedan negativan stav kod nas, da pominjanje ruskih investitora uvjek prati onaj epitet „kontroverzni“. Ne znamo li da zemlje BRIKS-a među kojima je i Rusija su najbrže rastuće ekonomije na svijetu sa kojima se svi utrkuju pa i EU da naprave aranžman i spasu svoju posustalu privredu. Rusija je danas po pokazateljima međunarodnih organizacija među osam najotvorenijih ekonomija u koje investiraju multinacionalne kompanije sa svih meridijana. A mi se ovdje bavimo anti-ruskom histerijom! Nego, lako bi mi da je problem samo u dijelu medija i opozicije. Problem je ipak dublji i radi se o sistemskim i političkim stavovima dijela vlasti na loklanom i nacionalnom nivou. I pored napretka na rang listi lakoće poslovanja (56 mjesto) Crna Gora i dalje ima komplikovane i skupe procedure kad su u pitanju troškovi izgradnje i uknjižbe nekretnina. U tim dvijema komponentama Crna Gora je na 173. odnosno na 103. mjestu u svijetu zemlja. I to zbog visokih opštinskih komunalija i zbog dužine trajanja registracije kod katastra. Po pokazateljima Svjetske banke to kod nas je skoro dva i po puta skuplje i duže traje nego u drugim zemljama Istočne Evrope. Nije zbog nekakve „histerije“ već prije svega zbog pomenutog smo i onaj „investicioni bum“ koji je uslijedio nakon obnavljanja nezavisnosti sami gušili sa istrajavanjem na nekim procedurama i internim tumačenjima Uprave za nekretnine koja su do kraja 2008. godine sprečavale, odnosno otežavale prodaju zemljišta Rusima i drugim strancima. Sjećam se da smo primjenjivali „savezne propise“ koje smo uprkos osamostaljenju održavali na snazi, kako bi „spriječili rasprodaju zemlje“. U najmanju ruku sprečavanje prodaje nekretnina strancima, zvučalo je kao odbrana nacionalnih interesa od „okupatora“. Ali nijesmo bez krivice i mi građani i razne agencije za nekretnine, jer dugo smo istrajavili na neekonomskim tj. „astronomskim“ cijenama kvadrata, pa smo skupim procedurama dodali svoje nerealne apetite i pohlepu, tako da su mnogi investitori potražili neke povoljnije destinacije za ulaganje. Danas sa sjetom mnogi govore o danima kada su masovno Rusi kupovali po primorju i zimskim centrima, zemlju i apartmane, od čega su mnogi riješili svoja egzistencijalna pitanja i počeli bogato da žive. A danas su to samo sporadični slučajevi, ali moramo znati da oni itekako investiraju po cijeloj Evropi. Evo, prema zadnjem izvještaju Rusi su prošle godine investirali preko 15 milijardi eura u nekretnine van Rusije. Oni su jedni od pet najvećih inostranih investitotra u nekretnine danas u Njemačkoj, ali i širom Evrope. To nijesu samo neki ruski milijarderi i „tajkuni“, ne. Većinu njih prema podacima koje je TANJUG objavio prije neki dan čine investitori „srednje klase“ koji ulažu u nekretnine od po 50.000 do 250.000, jer smatraju da je dobro imati „sekond home“ van svoje matične zemlje. Svima su dobro došli ti „kontroverzni“ Rusi, nikome nijesu sinonim za kriminalce koji ne znaju gdje će prije oprati novac, samo nama je sve to „antievropski“. Jedan moj dobar prijatelj koji se bavi elektroinstalacijama i na posredan način živi od građevinarstva, na moje pitanje kako prolazi sad u vrijeme krize, kad je ta branša možda i najviše na udaru, kaže: „Slabo Lave, baš slabo, da nam ne dođe po koji Rus da kupi neki apartman u zgradi, mogli bismo svi ključ u bravu da stavimo! Nema više domaćih kupaca, niti iz Srbije ili okruženja, a nema ni iz Zapadne Evrope.“ Predstavnik Odbora za privrednu saradnju Njemačke čija je delegacija ove nedjelje posjetila Crnu Goru, kaže da su i toj velikoj Njemačkoj ekonomiji dobro došle Ruske investicije, a kamoli nama? Bojim se da odlaze tamo gdje su više dobrodošli, gdje ih ne prate administrativne barijere i ova medijska „histerija“, koja stvara odijum prema njihovom kapitalu. Navodno je ruski kapital nama kočnica na putu za EU! Priča da treba raskinuti poslove sa rusima, da treba zaustaviti privatizaciju i zabraniti prodaju nekretnina. I onda da apsurd bude veći kada neko hoće da ukaže na štetnost takve kampanje u kojoj su Ruski investitori apriori označeni za sumnjiva lica, to se označava kao antievropska i antinarodna kampanja, i neko „šurovanje“ i stvaranje nove koalicija sa DPS-om?!? Strašno! Ma nije to anti-ruska to je histerija jedne druge vrste!

Нема коментара:

Постави коментар