MORAMO LI DVAPUT NA IZBORE

Protekle nedjelje, nakon sjednice Predsjedništva DPS (kojima ne prisustvuje gospodin Vujanović dok vrši funkciju predsjednika) javnost je obaviještena da je sa vrhom SDP postignut načelan dogovor o zajedničkom nastupu na parlamentarnim izborima. Iako je to koalicija koja traje skoro 14 godina, nije mali broj onih koje je ova vijest iznenadila. Toliko je bilo izjava i najava o jedinstvenim izborima na svim nivoima, kao i o samostalnom nastupu ove dvije partije i njihovim razlikama, da je ova vijest zaista predstavljala iznenađenje. Dato je objašnjenje takve odluke od strane visokih predstavnika obije partije i čuli su se već određeni komentari od strane nekih medija i NVO, ali ipak ostaju pitanja i nedorečenosti. Nijesam od onih koji vjeruju da čelni ljudi obije vladajuće partije svoje odluke donose nepromišljeno i ishitreno, niti da su ovog puta motivisani nekim spoljnim aktivnostima a još manje opozicionom najavom formiranja jedinstvenog „demokratskog fronta“. Mislim da je nešto drugo u pitanju. Prvo, nejasno je zašto je napravljena jedinstvena koalicija DPS-SDP kada na drugoj strani je gotovo postalo izvjesno da nema jedinstva u opoziciji, da SNP nije za „demokratski front“, a nije ni Pozitivna Crna Gora i neke druge vanparlamentarne strane koje se već spremaju za samostalan izlazak na izbore? A zna se da ako nije opozicija jedinstvena, onda je izborna matematika na strani odluke da se razdvojeno ide na izbore, jer se procentualno dobija više glasova, a time i mandata. Takođe, ako nema predsjedničkih izbora, onda nema ni bojazni da će se opozicija ujediniti oko jednog kandidata, zar ne? Zato pomalo čudi da se sklapa koalicija, a odustaje od predsjedničkih izbora. Drugo, kako to da su DPS i SDP uspjele da u kratkom roku prebrode sve razlike koje su se naglašavale zadnjih skoro dva mjeseca od kada se priča o izborima, o sudbini EPCG i KAP, o promjeni Ustava i dr. samo da bi se u određenim rokovima zakazali parlamentarni izbori? Šta se to promijenilo od posljednjih izjava čelnika obije vladajuće partije koji su govorili o racionalnosti objedinjavanja izbora? Dolazimo do trećeg i osnovnog pitanja, otkud sad odluka da se ne ide istovremeno sa svim izborima. Tačnije, to nije rečeno eksplicitno, jer se u sporazumu pominju samo parlamentarni i lokalni izbori, a da drugo (čitaj predsjednički izbori) nije bilo predmet sporazuma. Šta to znači da „nije bilo predmet sporazuma“? Obično znači da nije postojalo saglasnosti oko tog pitanja. Oko čega? Kao prvo, može biti oko skraćivanja mandata predsjednika. Ali, po mom mišljenju, to je malo vjerovatno. Ne pije ni vodu priča da neki iz DPS nijesu željeli da ponove grešku predsjednika Srbije Borisa Tadića, koji je skratio sebi mandat pa je ostao kratkih rukava i na predsjedničkim i na parlamentarnim izborima. Situacija u Crnoj Gori je potpuno drugačija i ne mogu se praviti paralele. Tadić je morao da raspiše parlamentarne izbore, jer su isticali svi mogući zakonski rokovi a ostavku je dao kasnije i objedinio izbore. A kod nas vlast dobrovoljno skraćuje mandat cijeloj Skupštini, a sada neće predsjedniku zbog određene „političke mudrosti“!? Meni je tu nešto nelogično. Zar nije veći „rizik“ skratiti mandat Skupštini i Vladi, od skraćenja mandata predsjedniku? I kakvu političku korist neko vidi da se na izbore ide dva puta, umjesto jednom? Biće prije da je nešto drugo. Da to nije pitanje nečije volje i taktike, već trenutno odsustvo saglasnosti. Vjerovatno nije postignut sporazum oko kandidata za predsjednika, i to na dvije ravni. Jednoj između DPS i SDP, gdje su ovi drugi bili eksplicitni da Vujanović ne može da bude više predsjednik. Ali to znači da nije bilo saglasnosti i na drugoj ravni – unutar DPS-a, tj. između Predsjedništva i Vujanovića. Vujanović bi po toj logici sporazuma, odnosno koalicije sa SDP-om, trebao da podnese ostavku na svoju funkciju ali i da se odrekne kandidature za budućeg predsjednika. Pragmatički gledano, on bi donio odluku suprotnu svojim interesima, a šta bi dobio zauzvrat? Očigledno da mu nije ništa ponuđeno, a sa druge strane previše zahtjevno, i to od jedne takve političke ličnosti kao što je gospodin Vujanović, koji uživa najveće povjerenje građana prema svim istraživanjima. Vjerovatno zato ta odluka nije bila predmet sporazuma, tj. ostavljena je njemu i njegovoj volji. Ipak, sporazum sa SDP-om o zajedničkom nastupu na parlamentarnim izborima je usmjerio ne mali pritisak javnosti na gospodina Vujanovića, koji sada ispada glavni „krivac“ što ćemo imati dva puta izbore. Drugim riječima, a to već neki mediji naglašavaju, da Vujanović hoće neracionalno da zadrži funkciju predsjednika do kraja mandata i da sve nas „natjera“ da ponovo idemo na izbore u proljeće 2013. godine, kada je, uzgred budi rečeno, po redovnoj proceduri trebalo da se održe svi izbori. Proizilazi da nijesu neracionalni oni koji traže skraćenje mandata Skupštine, već on koji hoće da ostane do kraja svog mandata. I sada se pokazuje da DPS mora da „plati ljubav“ sa SDP-om određenim kadrovskim rješenjima. Da ne ide i Vujanović i koalicija, da jedno drugo isključuje, kao što se nije moglo u Podgorici sa Mugošom i SDP-om. Ipak, postoji otvoreno ovo pitanje sve do 25. jula kada će odlučivati Skupština o svom skraćenju mandata, kada će se steći uslovi za zakazivanje izbora. Teoretski i samo teoretski do tog roka, Vujanović može sve nas da iznenadi kao što su nas iznenadili poslanički klubovi obije vladajuće partije koje su skratile sebi mandat, pa da ne moramo dvaput na izbore.