LUKSUZ U NUŽDI

Čini mi se kao da nikad nije bilo ovoliko emisija i tekstova o početku školske godine i visokim troškovima koje to donosi. Za nas roditelje to je uvjek vrlo stresan period, koji se ponavlja iz godine u godinu. Ali kao da je ove godine teže pa zato ovakva reakcija. Kako i ne bi, kad je prema nekim procjenama potrebno oko 200 eura za pripremu jednog đaka. Ja imam, hvala Bogu, dvoje osnovaca, za koje sam morao kupiti komplete knjiga. Moja su se djeca vrlo obradovala, jer dobijanje novih knjiga uvjek nosi neka lijepa osjećanja. Zaista, ove knjige sada su predivne, tako su sa ukusom dizajnirane, vrlo kvalitetne, prosto da ih je uživanje držati u rukama. I tako dok su naša djeca gledala knjige, supruga i ja smo gledali račun. Zabrinuto i sa čuđenjem. Jedna tanka knjiga košta preko 5 eura! Ovaj put sam malo upućeniji u ovu problematiku, pa izustih – ovo je stvarno luksuz! Luksuz sam po sebi nije problem ako je fakultativan, pa ko ima para neka se luksuzira. Pod ovim luksuzom, ne mislim na onu izreku, koju je moj pokojni stric sa skromnom penzijom često ponavljao: „Nije to skupo, nego mi nemamo para“. Ali problem je kada vas neko zakonski primorava da kupujete nešto što je luksuzno. Luksuz je jer se ne radi o knjigama koje kupujemo prema svojem nahođenju da nam godinama krase police u dnevnim sobama, već se radi o udžbenicima koji se rabe nekih 9 mjeseci i onda se bace. E taj udžbenik za moje male osnovce nije od klasičnog papira, već od kunsdruka tj. onog najskupljeg masnog papira. Dalje, nije crno-bijele boje kao što su nam bili udžbenici na fakultetu, već pun kolor i to komplet knjiga! Oni koji se bave štampom reći će vam da je to skoro – 300% skuplja varijanta. Ali vrhunac u zahtjevima naručioca posla (Zavod za udžbenike) onima koji ih štampaju, kad su udžbenici u pitanju, je da ove knjige moraju biti prošivene! Što je mnogo mnogo je! Ovo luksuziranje je bio razlog zbog kog je Pobjeda izgubila posao štampanja udžbenika i unaprijed „diskvalifikovana“ na budućim tenderima. Kad sam se o tome raspitivao kod saradnika koji su taj posao dugo radili u Pobjedi, uzaludno su pokušavali da objasne šta se desilo. Mi nemamo tu skupu mašinu koja prošiva knjige, pa već nekoliko godina smo ispali iz tog unosnog posla od koga je decenijama veliki broj radnika Pobjede zarađivao platu. Tako da smo bili prinuđeni da prepolovimo broj radnika sa 460 na oko 230. Zbog ovako visokih zahtjeva Zavoda, posao štampanja udžbenika je otišao u neke druge štamparije van Crne Gore, o čemu iz profesionalnih razloga neću ovom prikom govoriti. Mogu samo kao roditelj i kao radnik Pobjede, iako ne baš nepristrasan i objektivan, gladajući ove skupe knjige da se zapitam: „Kome je u interesu sve ovo?“. Nekom sigurno jeste, jer se u ovom poslu okreće ogroman novac, koji se mjeri milionima eura. Ali nije problem u tome što se neko bogati od ovog luksuza, luksuz postoji u mnogim drugim oblastima. Problem je što udžbenici za osnovce nijesu hir već nužda i obaveza, pa zato i ne smiju da budu luksuz, već primjereni našim stvarnim potrebama i standardu.