NJEGOVO VELIČANSTVO POVJERILAC

Prije nekoliko dana je objavljen spisak pravnih lica čiji su računi blokirani. To je bila udarna vijest na svim medijima. Međutim, ovo neće biti još jedan u nizu tekstova i analiza ovog problema, koje smo dasad pročitali, jer se mi u Crnoj Gori previše bavimo problemima gubitaša i dužnika. Zaokupljeni realnim problemima, počinjemo iz njihovog ugla posmatrati ekonomski ambijent, pa i ekonomsku krizu, gubitka tržišta i sl. Smišljamo strategije, programe i zakone kako bi pomogli dužnicima. Naravno, nema ništa loše u tome, ali bojim se da zaboravljamo nekog ko je mnogo važniji – Njegovo veličanstvo povjerioca. Pitamo li se kome su dužne tolike firme? Čije pare stoje zarobljene? Ko je blokirao račune jer ne može da naplati svoje? To su povjerioci, koji čekaju da im se pomogne, jer oni su u stvarnom problemu. Pravda je na njihoj strani. Poznato je da sve napredne ekonomije svijeta imaju zakone koji štite povjerioce, a ne dužnike! Suština postojanja zakona i države i osnova kapitalizma za kojeg smo se zalagali jeste stvoriti efikasan državni aparat koji će omogućiti povjeriocu da naplati svoj dug. Ako ne stvorimo takvo društvo i državu, onda će kapital ostati zarobljen u tuđim rukama, svakako manje sposobnim. I propadaće, kao i čitava ekonomija. Sve dok ima ovih 2.400 blokiranih firmi trpjeće oni koji se ne mogu naplatiti. Jer da postoji efikasan i brz stečajni ili upravni postupak, ne bi ovoliko firmi bilo na ovom spisku. Da imamo efikasan sistem vansudske prodaje hipotekovanih nekretnina, bilo bi i više kapitala u opticaju, više kredita koje toliko prizivamo i znatno nižih kamatnih stopa jer bi i rizik bio manji. Da imamo zakon o ličnom bankrotstvu kao neke zemlje, ne bi bilo ovoliko frustriranih žiranata u Crnoj Gori. Jer žiranti nijesu ništa drugo do povjerioci prema onima kojima su žirirali. Zato kažem Njegovo veličanstvo povjerilac. Jer kad bude on izdignut na pijadestal našeg zakonodavstva pa bude mogao efikasno da naplati svoje potraživanje – mjenicu ili neko založno pravo, imaćemo pravnu državu i jaku Crnu Goru. Imaćemo tada i mnogo više stranih direktnih investicija, jer ona društva koja štite povjerioce, obezbjeđuju da kapital uvjek bude u rukama onog kome pripada i ko je sposobniji da njime upravlja. Tada će i taj neko htjeti da svoj kapital plasira u tu zemlju u kojoj se osjeća sigurnim i on i ono što je uložio. Zato moramo promjeniti naše poglede na ekonomsku stvarnost, shvatiti da zapravo nije problem kod onih 2.400 pravnih lica koja duguju, već je problem što oni kojima se duguje ne mogu doći do svog. Kad promijenimo percepciju, promijenićemo i zakone o izvršnom postupku, stečaju, obligacijama, svojinskim odnosima itd. A prije svega unaprijedićemo i rad sudova, izvršitelja, inspektora i policije kako bi zaštitili Njegovo veličanstvo povjerioca. Jer, zbog nemogućnosti (pa i djelimične) naplate potraživanja, ta crna rupa dužničko-povjerilačke krize može povući u ambis i one zdrave firme koje bi mogle da prežive. A sa njima i sve nas građane. Možda se upravo tu i krije jedna velika tajna – put izlaska iz krize koji traži čitava Evropa.