UBIŠE NAS PROCEDURE

Odmah da napomenem da ovo neće biti još jedan u nizu tekstova oko odugovlačenja procesa privatizacije Pobjede. Ne, inspirisan sam nedavnim govorom našeg predsjednika Vujanovića, komentarišući investicionu klimu u Crnoj Gori, čije su riječi: ,,Ubiše nas procedure!” bile tako slikovite i još odjekuju u meni. Svjestan sam da predsjednik nije mislio (samo) na Pobjedu, koritikujući zapravo taj tehnokratsko-birokratski pristup izvršne vlasti kad je u pitanju privlačenje stranih investicija. Ovo predsjedniku nije prvi put da to čini, jer već je u par navrata govorio o skromnim učincima Vlade u oblasti privlačenja stranih investicija. Ovaj zadnji svijetli primjer uspješne prodaje Željezare ne može se pripisati tenderskim komisijama i procedurama izvršne vlasti, već isključivo upravljačkim strukturama sudske vlasti koja sprovodi stečaj. Ono što je jasno da ova kritika ima i političku konotaciju, jer je izrečena u vremena kada se donose odluke vezane za izbore, da li će biti u oktobru i da li će vladajuća koalicija izaći zajedno na izbore. Predsjednik Vujanović ponovo na posredan način stavlja do znanja da je spreman da skrati sebi mandat, kako bi parlamentarni i predsjdnički izbori bili jednovremeni, pod uslovom da bude predložen za mandatara za sastav nove vlade. I to sve u varijanti da gospodin Đukanović bude predsjednički kandidat DPS, jer drugome iz DPS se ne bi ,,pomakao“. Možda sve ovo nije ništa novo, ali događaji koji su obilježili nekoliko zadnjih sedmica, govore još nešto pred raspisivanje izbora koji će po svemu sudeći biti u oktobru. Na sceni je, ja bih ga nazvao, ,,Podgorički scenario izbora“. Naime, DPS i SDP idu samostalno na izbore, jer su poslije Podgorice, ali i poslije Tivta i Herceg Novog shvatili da odvojeno dobijaju znatno više glasova i odborničkih mjesta nego kad nastupaju kao koalicija. Ali, ovakva odluka nosi i postizborne rizike koji su se više nego jasno očitovali u Podgorici poslije takvih izbora, a očituju se i sad na slučaju Tivat, da dogovori i koalicije nakon izbora su mnogo teži i ,,skuplji“. Ali, izgleda kao da je odluka već donijeta, jer su na sceni gotovi isti akteri iz ,,Podgoričkog scenarija“ koji se sad preko medija prozivaju. Sve to stvara bojazan da će postizborni pregovori sa SDP-om biti veoma teški i skupi, posebno ako bi Vujanović bio predložen za mandatara. Jer SDP je i u ,,Podgoričkom scenariju“ pokazao da je i te kako zainteresovan za kadrovsku politiku DPS, tj. oni su spremni da uđu u koaliciju samo ako im ,,odgovaraju“ kadrovska rješenja. Zato mislim da će se desiti ,,Podgorički scenario“ i nakon ovih izbora. Kao što je gospodin Mugoša morao da nađe drugog koalicionog partnera, da će i predsjednik Vujanović morati tražiti podršku u nekim drugim partijama da bi dobio potrebnu većinu za stabilnu Vladu. I nije ni slučajno, da su ovih dana nastala ,,komešanja“ u SNP i priče o podjeli na Milićev i Bulatovićev SNP. Jer se pretpostavlja da bi ova ,,Vujanovićeva vlada“ mogla privući bar onu ,,umjerniju struju“ SNP, koga čine Milić, Lalošević i Damjanović. Vidjećemo šta će nam donijeti ovo vrelo ljeto 2012, i kakve će se odluke o izborima donijeti, ali čini se da je kampanja već počela.