TEHNOLOŠKI MANJAK

Ovih dana je Ministarstvo finansija poslalo uputstvo o tehnološkim viškovima u državnoj administraciji. Potpuno opravdano, jer se procjenjuje da je nekih 10 odsto državnih službenika viška. Crna Gora kao mikro država ima srazmjerno veliku administraciju. Gotovo svaki treći zaposleni u državi (60.000) radi u državnoj upravi, lokalnoj samoupravi, javnim ustanovama i preduzećima u državnom vlasništvu. Po tome smo u „lideri“ u Evropi. Iako djeluje jednostavno da treba „srezati“ administraciju, ovaj problem je mnogo delikatniji nego što se čini. Počinju pregovori sa EU, što je veliki uspjeh onih koji vode evropske integracije. Međutim, svi koji se razumiju u procese koji očekuju Crnu Goru, kažu da će najveći izazov za našu Vladu biti ljudski resursi sa kojima raspolaže. Stručan i kvalitetan kadrovski potencijal je možda i najznačajniji uslov za uspjeh evropskih integracija. Zar ove dvije činjenice ne djeluju kontradiktorno? Imamo toliko zaposljenih, a opet kad treba uraditi nešto stručno i složeno nedostaju nam kadrovi!? Znači nije problem samo u kvanitetu, već i u kvalitetu državnih službenika. A onda neko može reći: Pa za plate od 450 eura dobro se i postiže dosadašnji nivo kvalitata. Potrebno je zato ući malo dublje u ovu problematiku i sagledati strukturu i broj zaposljenih pa može se vidjeti da problem viškova zaposlenih nije ravnomjeran. U svim državni institucijama radi oko 20.000, otprilike isto koliko u školstvu i zdravstvu. A na lokalnom nivou radi više od 10.000, koliko i u svim preduzećima koja su u državnom vlasništvu. Međutim, ministarstva su najviše izložena sudu javnosti i kritici oko broja zaposlenih, a realno gledano tamo je najmanji problem, jer u njima radi samo 1.840 službenika! Kad bi se od ovog broja izuzeo MUP, cifra bi bila znatno manja. Problem zaposlenih (prema nekim podacima koji su dostupni) je mnogo veći u upravama i agencijama (Upravi policije -5.000, Poreskoj upravi – preko 700, Carina – preko 650, ZIKS – preko 400, Uprava za šume – 450, Uprava za nekretnine – preko 450 itd.). Kako pomiriti sve ove ciljeve je pitanje za Solomona? Kad se to uporedi sa npr. Ministarstvom pravde koje ima oko 45 zaposlenih ili Sekretarijat za zakonodavstvo sa 25 službenika koji će morati da usaglašavaju preko deset hiljada propisa, pitanje racionalizacije dobija na složenosti. Po mom mišljenju, ovih službenika iz ministarstava bi trebalo biti više, ili im povećati plate, a ne smanjivati kako se stalno priča. Jer mislim da ćemo zbog pregovora imati tehnološki manjak u ključnim institucijama, a ne tehnološki višak. Zato čini se jedino mogućim da se viškovi zaposlenih traže negdje po dubini, u raznim ustanovama, sudovima, agencijama, a posebno lokalnoj samoupravi. Jer, tamo su i veće plate i znatno veći broj zaposlenih nego u ministarstvima. Pa kad se smanji broj zaposljenih za 10%, od tih para povećati plate onim „ključnim“ ljudima na čijim leđima stoji čitav ovaj zadatak i cilj – Crna Gora članica EU. Takvih je, znamo, u svakoj instituciji veoma malo, pa njima i ne treba gledati baš u svaki euro, jer teško je očekivati da će neko za 600 eura, koliko primaju pomoćnici ministara koji rukovode pregovaračkim timovina za poglavlje 23 i 24 biti ravnopravan pregovarač sa predstavnicima Evrope i ostati da rade do kraja. Suviše je velik ulog da bi štedjeli na ljudskim resursima.