Oslobodilački rat protiv dugova

Ovaj vijek je razgolitio najmoćnije osvajačko sredstvo svjetskih razmjera – KREDIT. To je novo finansijsko sredstvo za masovno uništavanje. Više nijesu potrebne velike vojske da bi porobio jedan narod i od njega uzimao danak. Danas je dovoljno da mu odobriš kredit ili kako lijepše kažu „finansijsku pozajmicu“. Što kredit ima manju šansu da se vrati tim bolje služi svrsi porobljavanja. Ogroman broj naroda, njihovih nacionalnih korporacija pa u konačnom i država, pali su u savremeno dužničko ropstvo. Postali su poslušnici svojih kreditora i njihovih mentora, jer im ograničavaju suverenitet u vođenju monetarne, fiskalne i svake druge politike. Ide se dotle da će se nekim takvim državama postaviti „staratelj“, kao što se određuje „nenormalnim ljudim, kockarima i dr. licima sa ograničenom poslovnom sposobnošću“. Ali, lako bi mi da je to neka daleka priča koja nas lično ne dotiče. Da nismo i sami upali u „lance“ bankara ili kamataša. Mnogi od nas su uhvaćeni u zamku primamljivih reklama o „stanovima iz snova“, o kreditima za „jednokratno rješavanje svih finansijskih problema“, o uživanju u kupovini na ratama, o predivnim autima koji su na dohvat ruke za „samo“ 5 eura na dan itd. I malo po malo, kredit po kredit, postadosmo robovi u sred ere neoliberalizma i priče o ljudskim pravima, potpuno nesvjesni pakla na koji smo dragovoljno pristali. Onaj skromni spokojni porodični život, zamijenismo za malo „imućniji zatvor“ pun nemira, stresa i svađa. Shvativši, ali kasno, da 3\4 svih naših problema i porodičnih svađa je nastalo upravo zbog tih kredita i dugova, rata, blokada računa i prijetnji raznih utjerivača. U toj naknadnoj pameti smo shvatili da nas ti bankari i njihovi krediti nijesu ničim obogatili već osiromašili. Sve što smo kupili za njihove pare devalviralo je, a na drugoj strani pristigle su rate sa nekim varijabilnim kamatama, bankarskim i sudskim troškovima, zateznim kamatama itd. Ne znači ništa što se žalimo da nas na sve ovo niko nije upozorio kad smo zaključivali ugovore. Sve ovo od davnina su ljudi znali pa su ove „spasioce“ zvali pravim imenom „zelenaši“. To je nekad bilo kažnjivo i pred ljudima ali i božijim zakonima. Danas je davanje para na kamatu društveno prihvatljivo ponašanje i legalni dio ekonomskog ambijenta. Još Rimsko pravo nas je učilo o neosnovanom bogaćenju tj. da niko ne može da se obogati na tuđu štetu, u okvriu kog je važilo pravilo o bogaćenju preko polovine. A danas na stambeni kredit na svaki pozajmljeni euro platiću euro kamate. Ovo što je legalno i normalno danas, a nikad nije bilo. Kako ne naučimo nešto od Muslimana na ove ramazanske praznike. U zemljama o kojima imamo mnogo predrasuda u kojima je na snazi šerijat, kamata je zabranjena! Danas u tom „nazadnom“ muslimanskom svijetu ako neko daje pozajmicu, ne smije da zaračuna kamatu, inače rizikuje zatvor. Nije ni čudo što zapadni svijet uveliko razara finansijska kriza i bankroti dok muslimanske zemlje ostaju baštine blagodeti svojih uvjerenja. U krizi smo jer smo na pogrešnim temljima počeli da gradimo svoja „carstva“. Naši najmoćniji biznismeni u su pod ogromnim kreditima i dugovima, što je javna tajna. Pa ako nismo učili od Muslimana mogli smo poslušati starozavjetne mudrace i proroke koji su upozoravali da bježimo od bilo kakvih dugova. Koji su nas očinski korili i savjetovali da ako smo se zadužili ili ako smo jemčili za nekoga da smo upali živi u ruke svojih povjerioca, i da zato ne časimo časa i ne damo sna svojim očima dok se ne izbavimo iz te robije tj. dugova. Zato danas ne postoji uzvišenijeg poziva i pravednije bitke od bitke za slobodu od dugova. Ova bitka je i individualna ali je i nacionalna. Za slobodu našeg naroda ne trebaju nam tenkovi i avioni. Potrebno je da odmah od danas proglasimo dugove za naše najokorelije neprijatelje i tiranine. Da svaki mjesec učinimo sve da povećamo svoje prihode i smanjimo svoje troškove, da nam ostane više da vratimo kredite. Da se ne smirimo dok i zadnji cent ne vratimo. Da bi nekad za života svoga doživjeli dan kad ćemo se jedno jutro probuditi svesni da nikome nijesmo dužni i da možemo reći da smo opet ljudi, da smo opet slobodarski narod, koji je povratio svoje dostojanstvo i samopoštovanje. Koji je izborio svoju nezavisnost!